140 godina od ujedinjenja – o snazi da budemo ujedinjeni

Godine 1878., nakon gotovo pet stoljeća pod stranom vlašću, Bugarska se ponovno pojavila na političkoj karti Europe. Ugovor iz San Stefana stvorio je nadu za obnovu jedinstvene i jake bugarske države. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, odluke velikih sila donesene na Berlinskom kongresu ponovno su iscrtale granice i rastrgale bugarske zemlje. Kneževina Bugarska i Istočna Rumelija bile su podijeljene, unatoč zajedničkom jeziku, kulturi i povijesti.

Tako je započela nova era u bugarskoj povijesti – borba za nacionalno ujedinjenje. To je postala misija za mnoge javne djelatnike, političare i revolucionare koji su vjerovali da je podjela nepravedna i privremena faza na putu do potpune slobode.

Godine 1885. u Plovdivu ovaj je san počeo pretvarati u stvarnost. Na čelu BTCPC-a u Plovdivu stajao je Zahari Stojanov, koji je razvio žustru aktivnost i, uz pomoć Koste Panice, Dimitra Rizova, Petra Zografskog, Ivana Stojanovica, Georgija Stranskog, Prodana Tiškova-Čardafona i mnogih drugih zagovornika te stvari, uspio stvoriti odgovarajući društveno-politički stav među stanovništvom da je došao trenutak za ujedinjenje dviju Bugarskih. Ključnu ulogu odigrala je i suglasnost bugarskog vladara – kneza Aleksandra Battenberga – za nadolazeći čin. Narod je bio spreman – došao je trenutak.

U noći s 5. na 6. rujna, plovdivska milicija, predvođena bojnikom Danailom Nikolaevim i uz potporu naoružanih odreda, svrgnula je generalnog guvernera Istočne Rumelije – Gavrila Krastoviča. Dana 8. rujna, knez Aleksandar I. Battenberg službeno je prihvatio Ujedinjenje, čime ga je potvrdio kao državni čin.

Reakcija nije dugo izostala – samo nekoliko tjedana kasnije Srbija je objavila rat. Mlada bugarska vojska, kojom su zapovijedali uglavnom kapetani i bez dovoljne borbene obuke, pokazala je iznimno junaštvo. Izveli su brzi marš na Slivnicu i postigli izvanrednu pobjedu, čime su obranili Ujedinjenje ne samo politički, već i snagom oružja.

Tako je 6. rujna 1885. ostao u povijesti kao dan kada je bugarski narod pokazao da, kada je ujedinjen, može sam odrediti svoju sudbinu. Ujedinjenje nije samo geopolitička promjena – to je izraz snage, volje i zrelosti nacije spremne boriti se za pravdu.