Krajem listopada – ograničavajući čimbenik za razvoj jesenskih usjeva je manjak vlage u tlu

Tijekom sljedećeg sedmodnevnog razdoblja, agrometeorološki uvjeti bit će određeni relativno suhim vremenom i temperaturama bliskim uobičajenim vrijednostima za kraj listopada. Tijekom razdoblja, suša će se produbiti u većem dijelu zemlje i otežati sjetvu ozimih žitarica te normalan tijek početnih faza vegetacije posijanih jesenskih usjeva. U nekim od sjeverozapadnih i južnih regija nema produktivne vlage u sloju tla od 50 cm, a u sloju od 100 cm razina zaliha vlage u tlu vrlo je niska – ispod 50% poljskog vodnog kapaciteta (agrometeorološke postaje: Knezha, Băzovec, Kyustendil, Sandanski, Plovdiv, Pazardzhik, Chirpan).

Relativno dobre zalihe vlage u tlu, iznad 75% poljskog vodnog kapaciteta, zabilježene su u slojevima od 50 i 100 cm na pojedinim mjestima u Istočnoj Bugarskoj (Silistra, Dobrich, Dolni Chiflik, Yambol), gdje je zabilježena oborina agronomskog značaja tijekom prve polovice jeseni.

Do kraja listopada, na većini poljoprivrednih površina, ograničavajući čimbenik za razvoj jesenskih usjeva ostat će deficit vlage u tlu. Tijekom razdoblja, u usjevima ozimih žitarica posijanih u prvoj polovici listopada, promatrat će se faze nicanja i početnog formiranja listova. U najjužnijim regijama (agrometeorološka postaja Lyubimets), suša će dovesti u pitanje preživljavanje dijela niklih usjeva.

Opće je poznato da se bugarska poljoprivreda razvija pod specifičnim agrometeorološkim uvjetima. Klima zemlje karakterizirana je deficitom atmosferske i tlašne vlage tijekom aktivne vegetacije usjeva i formiranja prinosa.

Posljednjih godina uočen je trend nedostatka agronomski učinkovitih oborina u rujnu i listopadu, osobito u Južnoj Bugarskoj, što je vodeći čimbenik za razvoj jesenskih usjeva.

Tim znanstvenika iz Nacionalnog instituta za meteorologiju i hidrologiju, Poljoprivredne akademije i Poljoprivrednog sveučilišta, koji radi u okviru Nacionalnog znanstvenog programa "Zdrava hrana za snažnu bioekonomiju i kvalitetu života", razvija programe upravljanja gospodarstvima temeljene na znanstvenim rezultatima.

Kako bi se prevladale promjene u hidrotermalnim uvjetima, potrebno je provesti odgovarajuće promjene u tehnologiji, zoniranju usjeva te u razvoju sorti i hibrida visoke plastičnosti za maksimalno iskorištavanje prirodnih agroklimatskih resursa u svakoj regiji zemlje.

Kako se možemo nositi s trajnim klimatskim promjenama u uzgoju žitarica u zemlji?

To je moguće putem:

• Pomaka rokova sjetve kako bi se usjevi prilagodili rastućim temperaturama;

• Uzgoja jesenskih sorti s odgovarajućim razdobljem razvoja, što će im omogućiti da maksimalno iskoriste akumuliranu vodu u tlu i temperature iznad 5 °C tijekom mjeseci prosinca, siječnja i veljače;

• Korištenja sorti i hibrida s kraćim vegetacijskim razdobljem, kao jarih usjeva u regijama s ljetnom sušom, i onih s dužim vegetacijskim razdobljem u regijama s zimskom sušom;

• Usredotočivanja na rane i srednje rane sorte tijekom vegetacijskog razdoblja od travnja do listopada u uvjetima suše i suše s tendencijom porasta temperatura, što će omogućiti usjevima da ranije završe svoj razvoj i eliminiraju gubitak prinosa zbog ekstremnih agrometeoroloških uvjeta;

• Traženja savjeta i stručne pomoći od specijalista za provedbu precizne poljoprivrede u kontekstu dinamički promjenjivih agroklimatskih uvjeta, što će minimizirati troškove i povećati konkurentnost proizvodnje.

Stoga, izv. prof. Zlatina Ur iz Instituta za biljne genetske resurse "K. Malkov" – Sadovo preporuča da se sjetva obične pšenice u Južnoj Bugarskoj pomakne na prvi tjedan studenog, kako bi se omogućilo usjevu da se razvija tijekom razdoblja s temperaturama bližim najpovoljnijim. Na taj način će se također optimizirati razdoblje rasta, osobito tijekom faze nalijevanja zrna kod žitarica.

Više o ovoj temi:

Najbolji odgovor na promjenjive agroklimatske uvjete je razvoj novih bugarskih sorti poljoprivrednih kultura