Krumpiri iz drugog uroda pružaju visokokvalitetan sadni materijal za sljedeću sezonu.

Iskusni vrtlari znaju da je drugi urod krumpira onaj pogodan za zimsku i proljetnu potrošnju – uz srednje ranu proizvodnju. Za uzgoj krumpira kao drugog usjeva koriste se površine oslobođene od ranog povrća poput špinata i tikvica, te žitarica, mahunarki i drugih kultura koje se beru do sredine srpnja.

Prednosti drugog uroda krumpira su što se može dulje čuvati i ostaje zdrav do proljeća, a njegovi gomolji pružaju kvalitetan sjemenski materijal za sljedeću sezonu. Za drugi urod biraju se sorte krumpira (Nadežda, Agria, Impala, Desiree, Arinda, Bintje, Concorde, Trezor, itd.) koje imaju kraći vegetacijski period, brže klijaju, ne troše energiju na produljeni razvoj stabilike, već stvaraju gomolje.

Krumpir koji sazrijeva na nižim temperaturama manje je osjetljiv na bolesti i štetnike poput stabljične nematode krumpira i koloradskog kukaca, za koje je vrijeme u rujnu već hladno, ali gomolje često napada moljac krumpirovac.

Moljac krumpirovac (Phthorimaea operculella)

Štetnik napada gomolje krumpira u razdoblju od "venuća lisne mase" do berbe ili tijekom skladištenja u krumpirštima. Zaraza gomolja na polju događa se kada ličinke izležu iz jajašaca položenih na listove, padnu na površinu tla i kroz pukotine dopru do gomolja, ili uđu u gomolje iz osušenih stabljika, odnosno kada moljci polažu jajašca izravno na gomolje koji viri iz tla.

U krumpirštima ženke polažu jajašca na gomolje, a gusjenica se obično probija u području oko očiju gomolja, hrani se mesnatim dijelom ispod pokožice, tvoreći hodnike iznad kojih se epiderma gomolja udubljuje i formira žlijeb. U nekim slučajevima gusjenica se probija u unutrašnjost gomolja. Tijekom hranjenja stvara hodnike ispunjene smeđim izmetom i paučinom pomiješanom s finim česticama krumpira. Hodnici su različite duljine i široki 2 do 5 mm. U jako zaraženim gomoljima ima mnogo hodnika ispunjenih izmetom na kojima se razvijaju različiti mikroorganizmi i potpuno uništavaju gomolje.

Suzbijanje

Agrotehničke mjere protiv moljca krumpirovca uključuju:

- Pravodobnu berbu usjeva i uništavanje biljnih ostataka;

- Kemijsku obradu lisne mase prije košnje, koju treba provesti navečer kontaktnim pripravkom s kratkim rokom čekanja do berbe;

- Hitno odnošenje gomolja u skladišne prostore, ne dopuštajući im da ostanu preko noći na polju;

- Uništavanje gomolja s vidljivim oštećenjima;

- Skladištenje krumpira u skladištima na temperaturi ispod 9 ˚C, budući da moljac ne polaže jajašca ispod te temperature;

- Odvojeno skladištenje sjemenskog krumpira od onog namijenjenog za prehranu.

Krumpir drugog uroda bere se nakon prvih mrazeva krajem listopada i početkom studenog, pri čemu ovaj rok ovisi o klimatskim uvjetima regije. Gomolje se sortiraju, suše i odlažu na skladištenje u prikladne prostore.

Drveni sanduci idealni su za skladištenje krumpira

Krumpir za skladištenje

Gomolje namijenjeno za sjemenski materijal čuva se 6 do 9 mjeseci, a ono za prehranu i stočnu hranu – do vremena njihove upotrebe. Skladište se: dobro zreli gomolji s čvrstom pokožicom, bez mehaničkih oštećenja i ozljeda; bez gljivičnih i bakterijskih bolesti i štetnika; dobro osušeni, bez viška vlage. Skladišni prostori moraju biti dobro očišćeni od starog krumpira i dezinficirani. Dezinfekcija se može provesti otopinom od 1 dijela 40% formalina na 40 dijelova vode ili 3% otopinom bakrenog sulfata. Tijekom skladištenja gomolje treba povremeno pregledavati i uklanjati one zahvaćene suhom i mekom truleži te one napadnute od gusjenica moljca krumpirovca. Optimalni uvjeti skladištenja: temperatura 2-4ºC i relativna vlažnost zraka 90%, uz osiguranu dobru ventilaciju.