I need to translate the given HTML string from English to Croatian while preserving the HTML structure. Let me carefully translate the content.

Sažetak

Phytophthora infestans je vrlo agresivna oomiceta koja uzrokuje kasnu plamenjaču krumpira – jednu od najdestruktivnijih bolesti u poljoprivredi. Patogen ima vrlo kratak ciklus infekcije, masovnu sporulaciju i može uništiti usjeve u roku od 7–10 dana u vlažnim i hladnim uvjetima. Karakterizira ga visok evolucijski potencijal, dvostruki način reprodukcije i otpornost na brojne fungicide. Suzbijanje se oslanja na kombinaciju dobrih agrotehničkih mjera, fungicida, prognostičkih modela i otpornih sorti.

Kasna plamenjača krumpira, uzrokovana oomicetom Phytophthora infestans, jedna je od najznačajnijih bolesti u povijesti poljoprivrede. Patogen je poznat po svojoj sposobnosti da uništi cijele usjeve u roku od nekoliko dana i po golemom utjecaju na društvo – najdramatičniji primjer je Irska glad 1845.–1852., kada su milijuni ljudi umrli ili emigrirali zbog propalih žetvi krumpira. Bolest se pojavila u Sjevernoj Americi 1843., a samo dvije godine kasnije stigla je u Europu, gdje su uvjeti — svježe i vlažno vrijeme, monokulturni uzgoj krumpira i nedostatak otpornih sorti — omogućili patogenu da se širi neviđenom brzinom (Yuen, 2021; Nowicki i sur., 2012).

Sposobnost Ph. infestans da uništi cijele usjeve u roku od nekoliko dana posljedica je njegovog iznimno kratkog ciklusa infekcije. Sporangiji se masovno proizvode na lišću, šire se vjetrom i kišom te mogu uzrokovati nove infekcije u roku od 3–4 dana. U povoljnim uvjetima — visoka vlažnost i umjerene temperature — cijeli usjev može propasti u roku od 7–10 dana (Nowicki i sur., 2012; Arora i sur., 2014). Ova biološka karakteristika čini patogen idealnim „epidemiološkim motorom“, koji je 1845.–1852. doveo do najteže poljoprivredne katastrofe u europskoj povijesti – Irske gladi (Yuen, 2021).

Društvene posljedice bile su toliko duboke da je demografska struktura Irske ostala trajno izmijenjena — stanovništvo nikada više nije doseglo razinu prije gladi (Yuen, 2021).

Ph. infestans je oomiceta koja pripada skupini eukariotskih mikroorganizama povezanih sa smeđim algama, a ne s pravim gljivama (Arora i sur., 2014). Ova karakteristika objašnjava zašto su mnogi klasični fungicidi neučinkoviti protiv nje. Patogen se razmnožava i nespolno i spolno, što mu daje iznimno visok evolucijski potencijal. Nespolni sporangiji proizvode se masovno na lišću i mogu inficirati nove biljke u roku od 3–4 dana. Pri nižim temperaturama, sporangiji oslobađaju pokretne zoospore koje se kreću u vodenom filmu i uzrokuju nove infekcije (Nowicki i sur., 2012). Kada su prisutna oba tipa parenja – A1 i A2 – formiraju se oospore koje preživljavaju godinama u tlu i služe kao primarni inokulum u narednim sezonama (Arora i sur., 2014; Njoroge i sur., 2019).

Od 1980-ih, u mnogim regijama primijećena je široka rasprostranjenost A2 tipa parenja, što je dovelo do pojave agresivnijih genotipova, kraćeg životnog ciklusa i povećane otpornosti na fungicide. Prvi simptomi su vodenaste, blijedozelene lezije na lišću koje brzo potamne (Slika 1). Na naličju se pojavljuje bijeli rast sporangiofora. Na stabljikama se razvijaju izdužene smeđe lezije koje se lako lome. U povoljnim uvjetima, cijela lisna masa može uginuti u roku od tjedan dana. Na gomoljima se razvijaju olovnosive lezije koje iznutra stvaraju hrđastosmeđu nekrozu. Često sekundarne bakterije uzrokuju meku trulež u skladištu (Kromann i sur., 2008; Arora i sur., 2014; Coomber i sur., 2024).

 

 

simptomi

Slika 1. Simptomi kasne plamenjače krumpira

Razvoj bolesti uvelike ovisi o vlažnosti, oborinama i temperaturama. Sporulacija se odvija uglavnom noću, dok je svjetlost potiskuje (Kim i Mutschler, 2006; Arora i sur., 2014).

Razvijeni su brojni prognostički modeli – Beaumont, BLITECAST, NegFry – koji omogućuju optimizaciju primjene fungicida i smanjenje troškova (Yuen, 2021).

Integrirane mjere suzbijanja bolesti uključuju:

Agrotehničke mjere

Agrotehničke prakse prva su linija obrane i igraju ključnu ulogu u smanjenju primarnog inokuluma. Oospore mogu preživjeti godinama i uzrokovati rane infekcije, uključujući na podzemnim stabljikama — pojava opažena u Skandinaviji (Yuen, 2021). Stoga je kritično važno: uništiti biljne ostatke; izbjegavati uzgoj krumpira na istoj lokaciji; ukloniti samonikle biljke iz prethodnih sezona. Kratki plodoredi povećavaju rizik od nakupljanja oospora. Preporučuje se minimalno 3–4 godine bez krumpira na istoj njivi (Arora i sur., 2014). Dobra drenaža tla — slobodna voda je ključna za zoospore. Izbjegavati pretjeranu gnojidbu dušikom — potiče nježnu, osjetljivu lisnu masu. Sadnja certificiranog, zdravog sjemenskog materijala (May i Ristaino, 2004).

Kemijske mjere

Kemijska zaštita ostaje ključni element u upravljanju bolešću, posebno u regijama s visokom vlažnošću. Kontaktni fungicidi - koriste se rano u sezoni kada je rizik manji: ditiokarbamati (mankozeb), klorotalonil. Sprječavaju infekciju, ali ne liječe već zaražena tkiva. Sistemični i sistemično-kontaktni fungicidi - koriste se pri povećanom riziku ili pri pojavi prvih simptoma: fenilamidi (metalaksil), cimoksanil, dimetomorf, mandipropamid, fluazinam, ciazofamid, fosetil-aluminij (Arora i sur., 2014). Metalaksil je iznimno učinkovit, ali se brzo razvija otpornost — u nekim regijama preko 60% izolata je otporno (Arora i sur., 2014).

Prikladni proizvodi za suzbijanje bolesti su: RIDOMIL GOLD R WG (metalaksil-M – 20 g/kg bakreni oksiklorid – 141,9 g/kg) - 500 g/ha, SIVAR GOLD (kalijevi fosfonati - 255 g/l + azoksistrobin - 62,5 g/l) - 300 ml proizvoda/ha, FUNGURAN OH 50 WP (77% bakreni hidroksid (50% Cu)) - 150 g/ha, CYMbal 45 WG (cimoksanil – 450 g/kg) - 25 g/ha, VITENE TRIPLO R (cimoksanil – 28,5 g/kg fosetil-aluminij – 300 g/kg bakar – 160 g/kg (u obliku bakrenog oksiklorida)) - 400 - 450 g/ha.

Prognostički modeli

Modeli poput Beaumont, BLITECAST, NegFry i JHULSACAST omogućuju optimizaciju prskanja (Yuen, 2021). Koriste: temperaturu, vlažnost, trajanje vlaženja lišća, oborine. To smanjuje broj nepotrebnih tretmana i sprječava praznine koje bi mogle dovesti do potpunog uništenja usjeva.

Biološke mjere

Biološki agensi imaju potencijal, ali njihova učinkovitost na terenu je ograničena.

Antagonistički mikroorganizmi: Trichoderma spp., Pseudomonas spp., Bacillus spp. pokazuju inhibiciju patogena u laboratorijskim uvjetima, ali terenski rezultati su nedosljedni (Gupta i sur., 2004; Arora i sur., 2014).

Kasna plamenjača ostaje jedan od najvećih izazova u proizvodnji krumpira. Patogen je iznimno dinamičan, brzo evoluira i nadilazi i genetske i kemijske barijere. Kombinacija molekularnih istraživanja, otpornih sorti, prognostičkih sustava i integriranih praksi ključ je za održivo upravljanje bolešću. Danas Ph. infestans ostaje globalna prijetnja. U mnogim zemljama krumpir je osnovna hrana, a patogen se nastavlja prilagođavati, razvijati nove rase i nadvladavati otpornost sorti i fungicida. Njegov evolucijski potencijal toliko je visok da čak i moderna genetska istraživanja pokazuju: povijesni izolati iz 19. stoljeća već su posjedovali efektore sposobne nadvladati R gene, koje su uzgajivači uveli tek u 20. stoljeću (Liu i sur., 2005; Coomber i sur., 2024).

Više o temi:

Suvremeni pristupi dijagnostici i suzbijanju bolesti povrtnih kultura u uvjetima klimatskih promjena

Literatura

  1. Arora, R. K., Sharma, S., & Singh, B. P. (2014). Late blight disease of potato and its management. Potato Journal, 41(1), 16.
  2. Coomber, A., Saville, A., & Ristaino, J.B. (2024). Evolution of Phytophthora infestans on its potato host since the Irish potato famine. Nature Communications, 15, 6488.
  3. Gupta H, Singh BP and Mohan J (2004) Biocontrol of late blight of potato. Potato J 31: 39-42
  4. Kim, M. J., and Mutschler, M. A. 2006. Characterization of late blight resistance derived from Solanum pimpinellifolium L3708 against multiple isolates of the pathogen Phytophthora infestans. J. Am. Soc. Hortic. Sci. 131:637-645.
  5. Kromann P, Taipe A, Andrade-Piedra JL, Munk L and Forbes GA (2008) Pre-emergence infection of potato sprouts by Phytophthora infestans in the highlands tropics of Ecuador. Plant Dis 92: 569-74
  6. Liu, Z., Bos, J. I. B., Armstrong, M., Whisson, S. C., da Cunha, L., TortoAlalibo, T., Win, J., Avrova, A. O., Wright, F., Birch, P. R. J., and Kamoun, S. 2005. Patterns of diversifying selection in the phytotoxin-like scr74 gene family of Phytophthora infestans. Mol. Biol. Evol. 22:659-672.
  7. May KJ and Ristaino JB (2004) Identity of the mtDNA haplotype(s) of Phytophthora infestans in historical specimens from the Irish potato famine. Mycol Res 108: 471-79
  8. Njoroge, A. W., Andersson, B., Lees, A. K., Mutai, C., Forbes, G. A., Yuen, J. E., & Pelle, R. (2019). Genotyping of Phytophthora infestans in eastern Africa reveals a dominating invasive European lineage. Phytopathology, 109(4), 670–680. https://doi.org/10.1094/ PHYTO-07-18-0234-R.
  9. Nowicki, M., Foolad, M.R., Nowakowska, M., & Kozik, E.U. (2012). Potato and tomato late blight caused by Phytophthora infestans: An overview of pathology and resistance breeding. Plant Disease, 96(1), 4–17.
  10. Rana RK, Sharma N, Arya S, Singh BP, Kadian MS, Chaturvedi R and Pandey SK (2013) Tackling moisture stress with drought-tolerant potato (Solanum tuberosum) varieties: Perception of Karnataka farmers. Indian J Agric Sci 83(2): 216-22
  11. Yuen, J. (2021). Pathogens which threaten food security: Phytophthora infestans, the potato late blight pathogen. Food Security, 13, 247–253.
  12. Yuen, J. E., & Andersson, B. (2013). What is the evidence for sexual reproduction of Phytophthora infestans in Europe? Plant Pathology, 62, 485–491. https://doi.org/10.1111/j.1365-3059.2012.02685.x.