Poljoprivreda se mora suočiti s velikim izazovom – uskladiti težnju za visokim razinama proizvodnje s utjecajem na okoliš kroz razvoj novih proizvodnih strategija.

Pravilno funkcionirajući ekosustavi – agroekosustavi, šumski ekosustavi, travnjački i vodeni ekosustavi, besplatno pružaju brojne i raznolike dobrobiti poznate kao „usluge ekosustava“. One su često sastavni dio osiguravanja čiste pitke vode, razgradnje otpada i prirodnog oprašivanja uzgojenih i drugih biljaka.

Ove dobrobiti, koje se do sada nikada nisu računale u trošak proizvodnje konačnog proizvoda, kao „usluge ekosustava“ dijele se u četiri kategorije:

  • Opskrbne – proizvodnja hrane, vlakana, drveta, biomase, vode i sl.;
  • Regulacijske – primjerice regulacija klime i kontrola određenih bolesti;
  • Potporne – kruženje hranjivih tvari, stvaranje i očuvanje tla, proizvodnja kisika, pružanje staništa;
  • Kulturne – duhovne, obnavljajuće, terapijske, rekreacijske i sl.

Kako bi se podržalo donošenje informiranih odluka, mnogim uslugama ekosustava pridodaje se ekonomska vrijednost.

Davatelji usluga ekosustava uključuju oprašivače, grabežljivce i parazite, mikroorganizme.